Sugar, spice and everything nice

Zašto sam takav, ne znam.

           Nisam te nikada pitao. Uglavnom si ti pitala. Ja sam odgovarao i pričali smo o meni. Ja sam bio vjerovatno glavna uloga. Kažem - vjerovatno. Riječi odlaze na hiljadu strana, riječi dolaze sa hiljadu strana. Zato se moja vjerovatnoća kao jedinog smanjuje. Zna da boli i da ne boli. Kažem bio. U međuvremenu počeh malo više da čitam, malo manje da pišem, malo duže da oklijevam. Malo koje dovodi do nečeg onako velikog.  Velikog kao omanja kuća. Omanja, sa dvije ili tri sobe. Sobe od kojih se jedna ili dvije ne koriste. Jedna koja se koristi, prljava je i nesrećna i u njoj je samo stolica za jedno. Jedno koje će vjerovatno ostati sa prašnjavim tragovima stopala na podu oko stolice - te jedine. Tragovima utabanim u srž drveta, drveta koje je trpljelo koraka i koraka, u krug. Krug kao isto, krug kao ponovo. Ponovo ću uraditi isto i ponovo nacrtati krug. Ili ćeš ti nacrtati krug a ja ću sjedjeti i posmatrati kako to radiš. Vjerovatno na stolici. Ili na podu. Možda padnem sa stolice. Možda me i gurneš. Laktom, nogom, riječi. Ali ću vjerovatno pasti. Slabašan sam, mali. Na stolicu se penjem rukama, nogama, vučem se, razvlačim. Ne bacaj mi trud, boljeće me da ga gledam kako se razbija o prašinu. Prašinu, ili ostatke kostiju onih koji bijahu gurnuti. Gurnuti kao nešto zbilja nepotrebno, stavljeni u zagradu kao riječ viška. Višak, onaj koji se stavlja u ostavu pa iskoristi po potrebi i prema raspoloženju. Onom koje se mijenja kao oblaci u oblačnom danu. Dan ili noć, ne vidim. Ne vidim, mračno je. Zašto? Nema odgovora. Vraćamo se na pomenutu vjerovatnoću. Vjerovatno ću kasnije dobiti moje svijetlo. Ne interesuje me objašnjenje zašto ne možeš, ali ja ga hoću odmah nazad. Oduvijek je bilo moje. Bespravno mi ga oduzimaš. Vrati, čekam u prašini. Jer ipak skliznuh. Da, sa stolice. Ima od toga nekoliko noći ili dana. Jer ne znam da li je dan ili noć. Možda i nedelja dana? Više? Dugo sam dolje, predugo. Goniće te zbog toga, osuditi, prezreti. Možda i ja čak. Ili ću opet skvičati na podu oko tvoje stolice, u prašini. Za%u